Primarna inspiracija za konceptualno rješenje potiče iz ruandskih legendi koje detaljno opisuju porijeklo, simboliku svojstvenu istorijskim pričama i rezultirajući razvoj otpornog karaktera iskovan kroz balansiranje suprotnih sila – tuge i slave, nade i očaja, smrti i ponovnog rođenja.
The Chapel of the Divine Light je katolička crkva i svetište koje pruža duhovnost, spokoj i molitvu svima kojima je potrebna. To je mjesto prihvatanja, mjesto gdje se premošćuju razlike i gdje su dobrodošli svi oni koji traže duhovni rast, bez obzira na njihov lični put. Arhitektura odražava tradicionalni sklad sa baštinom, dok inkluzivna priroda objekta poziva sve u potragu za prosvjetljenjem i božanstvom. The Chapel of the Divine Light priča priču. Legende koje detaljno opisuju porijeklo naroda Ruande, njihove tvorce i slavne kraljeve, sintetisane su unutar jedinstvenog arhitektonskog izraza koji ima za cilj prenijeti poruku nacionalnog jedinstva. Moguće je ostvariti miran duhovni put, koji podstiče unutrašnji mir i njegovu spoljnu manifestaciju – saosjećanje prema drugima – kao gotovo metafizički ideal u savremenom društvu; međutim, to zavisi od postojanja svetišta tihog obožavanja, koje je osmišljeno sa namjerom da kultiviše spokoj. Ova kapela je arhitektonski odgovor na takav imperativ.
Topografija mjesta je sastavni dio duhovnog aspekta rješenja. Smještena unutar šume, lokacija kapele čini se idealnom za ponovno povezivanje posjetilaca sa prirodom i omogućavanje duhovne refleksije. Arhitektonski posmatrano, kapela odaje počast prekolonijalnoj ruandskoj arhitekturi, prepoznajući autohtone stilove koji prethode kolonijalnom uticaju. Ovakav pristup odražava opipljivu nacionalnu želju, naročito u post-genocidnom kontekstu, da se prigrli naslijeđe predaka i kulturni identitet. Objekat je nadahnut oblikom tradicionalnih ruandskih okruglih koliba, sa ciljem revitalizacije izgubljene arhitektonske baštine. U skladu sa arhitektonskim načelima tradicionalnih ruandskih palata, kapela se oslanja na nepisane konvencije vernakularnih ruandskih graditeljskih tradicija, koje naglašavaju plan sela sastavljen od paviljona koji su dimenzionisani prema ljudskim potrebama i grupisani u cilju obezbjeđenja sigurnosti i osjećaja pripadnosti zajednici. Konstrukcija je armiranobetonska, spolja obložena pečenom opekom, a iznutra trskom. Jedan od osnovnih prioriteta rješenja je primjena održivih, lokalnih materijala; svi materijali su lako dostupni unutar Ruande, čime je eliminisana potreba za uvozom. Ovaj izbor materijala usklađen je sa početnim konceptom, koji se odnosi na primjenu tradicionalnih ruandskih metoda gradnje. Konstrukcija od armiranog betona i pečene opeke projektovana je da zadovolji stroge zahtjeve seizmičke sigurnosti s obzirom na vulkansku aktivnost i seizmički rizik u regiji.
Ulaz u kapelu je nekonvencionalan. Za pristup je potrebno proći kroz podzemni tunel, koji simboliše ponovno rođenje. Jedinstveni spoj atrijuma i dvorišta, evocira pročišćenje i samootkrivanje. U okviru broda se udobno može smjestiti 145 vjernika, što omogućava individualnu i zajedničku molitvu. Prezviterijum, jasno vidljiv i pristupačan zajednici, namijenjen je svešteniku i uključuje stolicu za slavljenika. Centralni dio kapele je oltar, istaknut za vizuelni pristup kongregaciji. Za izgradnju je predviđena upotreba derivata vulkanskih stijena iz obližnjih planina Virunga. Ambon, takođe izrađen od vulkanske stijene Virunga, nalazi se unutar broda, iako je manje istaknut od oltara. Rješenjem je predviđena sakristija, koja dalje uključuje ostavu i toalet za sveštenika, čime je obezbijeđen dovoljan servisni prostor za odlaganje, a zadržan je i pristup iz prezviterijuma i broda. Centralni detalj rješenja je unutrašnji zid prekriven mahovinom, osmišljen u cilju kreiranja ambijenta prirodnog okruženja za posjetioce, čime se brišu granice između unutrašnjosti i spoljašnjosti objekta i uklanjaju razlike između čovjeka i prirodne sredine. Rješenjem su namjerno izostavljeni prozori, koji su smatrani nepotrebnim jer prirodnog svjetla ima ili nema. Mali otvori na fasadi propuštaju sunčevu svjetlost u optimalno vrijeme, stvarajući atmosferu pogodnu za molitvu i introspekciju. U skladu sa ovom teorijom, okulus na vrhu kupole je projektovan da propusti koncentrisanu sunčevu svjetlost u brod, osvjetljavajući kongregaciju. Predviđeno uređenje terena je komplementarno sa tradicionalnim ruandskim arhitektonskim stilom i obezbjeđuje dodatna mjesta za propovijedi na otvorenom i čitanje svetih tekstova. Oblik kapele odražava dispoziciju spoljnih sjedjećih mjesta. Oblici i osnova rješenja u potpunosti utjelovljuju ruandski identitet; evociraju, a ne imitiraju, tradicionalne ruandske seoske objekte i slave bogatu istoriju nacije.
The Chapel of the Divine Light bi trebalo da postane regionalna znamenitost, mjesto kontemplacije, molitve, obnove, pomirenja, mira i samospoznaje. Njen oblik i narativ koji stoji iza rješenja, uzdizanje i vraćanje u zemlju, simbolizuje ciklus života.
